OPROSTIT ĆU, ZABORAVITI NEĆU
(Muzika: Ð. Jusić)
(Tekst: Ž. Sabol)
Davno sam se s tobom oprostila, majko,
i pošla sam kud me bijela jedra zovu.
Sad te često sanjam, moja lijepa bajko,
ne poznajem radost, ne znam ljubav novu.
Davno sam se s tobom oprostila, dragi,
a bilo je večer i zvijezde su sjale.
Tko zna kamo idem, tko zna što ću naći,
sve su moje ruke imale i dale.
Vrati mi vjeru, vrati mi sreću,
vrati mi jutro, vrati mi dan,
vrati mi vjeru, vrati mi sreću!
Uvijek na to mislim na putu svom,
ništa tako voljeti neću ja,
kao šapat mora u kraju mom,
vrati mi vjeru, vrati mi sreću,
vrati mi vjeru, vrati mi sreću.
Davno sam se s vama oprostila, vali,
što mi tako tiho pričate o svemu,
a ja sam sa vama pričala o njemu,
dok su bile puste obale i žali.
Vrati mi vjeru, vrati mi sreću,
vrati mi jutro, vrati mi dan,
vrati mi vjeru, vrati mi sreću!
Uvijek na to mislim na putu svom,
ništa tako voljeti neću ja,
kao šapat mora u kraju mom,
neka nam staze budu u cvijeću,
vrati mi vjeru, vrati mi sreću.