VALOVI
(Muzika: Z. Runjić)
(Tekst: J. Fiamengo)
Na toj laði što te nosi
od djetinjstva i od mene,
ponekad se dani bosi
kao ruža zarumene,
tu još samo vjetar šeta,
dječje kule već su pale,
minula su ona ljeta,
ruže nisu miris dale.
Mutno more, more nijemo
i oluje što nas plaše,
dječje igre i vedrinu,
našu ljubav i sve naše
nose valovi, nose valovi,
nose valovi, nose valovi.
Nemoj pitat, nikad nemoj,
komu vjetar noćas svira,
dok s plićaka u dubinu
naše laðe od papira
nose valovi, nose valovi,
nose valovi, nose valovi.
Križala se bura s jugom,
zanosi su naši splasli,
otišli smo s nekom tugom,
nepotrebno smo odrasli,
izgubljeni na pučini
tražimo se cijelog vijeka,
ponekad se tek učini
da nas ondje netko čeka.
Mutno more, more nijemo...