ŠKOLJKA

(Muzika: Z. Runjić)
(Tekst: J. Fiamengo)

Skupljene su u njoj tajne
što ih šapću morske vlati,
a u njene usne sjajne
sve ljepote mogu stati.

Sve što živi u daljini,
nepoznati neki život,
sve što traje il' se čini
nekad lijepo, nekad krivo

Školjka mi priča,
lijepo mi priča,
školjka mi priča,
tiho mi priča.

Sva roðenja i sve smrti,
ona nježno prima u se,
stari svijet dok struja vrti,
tajne joj ljepotu bruse.

Primaknem li svome uhu
njenu tvrdu, rahlu koru,
premda žedna i na suhu
o samoći ili o moru

Školjka mi priča,
lijepo mi priča,
školjka mi priča,
tiho mi priča.

Kad su glasni, kad nas plaše
razgovori pred oluju,
ona sve to žudno paše
sve to njene uši čuju

I o brodu i o dragom,
što ih skriše noći plave,
što ih nekom hladnom snagom
vječno njišu morske trave

Školjka mi priča,
lijepo mi priča,
školjka mi priča,
tiho mi priča.

I u hladnom tom pejzažu
njen je sedef poput hrama,
gdje se čudna svjetla slažu,
a izbija samo tama,

Njezin biser sja se dugom,
i treperi poput rose,
o životu vječnom, dugom,
dok joj more plete kose

Školjka mi priča,
lijepo mi priča,
školjka mi priča,
tiho mi priča.

back