IN MEMORIAM
Dok pjevalo je srce moje,
onoga dana, istoga sata,
crna smrt je pokucala
na nas dom, na nasa vrata!
Ja plakala bih kao dijete
da sam znala, o da sam znala!
Molila bih da te stedi
koljenima zemlji pala!
Nema te u gradu tvoma
gdje se suncan kamen bijeli,
kolijevka jos tvoja zivi
al te vjecnost od nje dijeli!
Porporelom i Stradunom,
Lapadom crn galeb kruzi,
kamo cu bez tvog srca:
kratko sunce, mrak sve duzi.
Crna zeno, kosom sto kosis
zasto moje najdraze nosis ?
U tren jedan banu tuga
nesta slavuj iz mog luga.