DAH DJETINJSTVA
(Muzika i tekst: Z. Runjić)
Gdje su oni dani igre i veselja
kada presretni smo bili zajedno mi tad?
Dok te čekam sama ispod jorgovana
nježnog pogleda i riječi, sjetim se i sad:
Kad se popneš na brdašce
meðu stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.
Za nama su dani bezbrižnog djetinjstva
kada proljetni je lahor milovao nas.
Jesenji dok vjetar našom stazom luta
opet vraća meni davno izgubljeni glas:
Kad se popneš na brdašce
meðu stijene dvje,
metni ruku na srdašce,
šapni - volim te.